Djeca i naočale

Oko je organ koji funkcionira poput fotografskog aparata. Zrake svjetlosti prolaze kroz bistri prednji dio oka – rožnicu, a zatim prolaze kroz leću koja te zrake dodatno lomi i fokusira ih na mrežnicu. Mjesto na mrežnici koje je anatomski formirano tako da prima oko 90% vidne informacije zove se makula. Tu milijuni fotoreceptora (živčane stanice osjetljive na svjetlo) pretvaraju sliku u električne impulse koji se putem vidnog živca prenose do vidne kore našeg mozga.

Normalno (emetropno) oko
U normalnom oku leća i rožnica lome svjetlost na način da se slika predmeta kojeg gledamo preslikava direktno na mrežnicu. To omogućava upravo savršeno izoštrenu sliku predmeta koji se nalazi na bilo kojoj udaljenosti od oka. Jasna slika se s mrežnice prenosi do vidne kore mozga – na taj način jasno vidimo.

Kratkovidno (miopno) oko
Oko je predugo ili se zrake svjetlosti lome na način da se slika predmeta umjesto na mrežnici stvara nekoliko milimetara ispred (fokusira se u staklovini, unutar oka, umjesto na makuli). Predmeti koje vidimo blizu su relativno jasni, ali čim su predmeti koje gledamo udaljeniji slika je sve mutnija.

Dalekovidno (hipermetropno) oko
Oko je prekratko ili se svjetlost lomi na način da se slika predmeta kojeg gledamo stvara iza mrežnice. Udaljeni predmeti su jasniji no bliži predmeti su mutni, oko se napreže i s velikim naporom gleda na blizinu.

Često se javlja glavobolja u području čela i suzenje oka pri duljem gledanju na blizinu. Ponekad je prisutna i fotofobija – svjetloplahost. Kod djece takav pojačani napor kod gledanja na blizinu može uzrokovati škiljenje (strabizam), tj. bježanje očiju prema nosu, a stalni napor izoštravanja slike na blizinu uzrokuje i razvoj slabovidnosti ako je dalekovidnost veća.

Astigmatizam
I kratkovidno i dalekovidno oko mogu imati i astigmatizam. Oko nije okruglo nego jajoliko, ovalno, te se zrake svjetlosti lome u različitim smjerovima i ne stvaraju oštru sliku predmeta. Slika je mutna i pri gledanju na blizinu i pri gledanju na daljinu.

Kako dijete vidi?
Kada se dijete rodi vid nije razvijen. Kao i mnoge druge vještine (govor, hod...) vid je funkcija koja se «uči». Razvoj oka i prenosa vidne informacije, a time i oštrine vida, razvija se tijekom djetinjstva. Tek oko 6. godine djeca dostižu oštrinu vida kojom se služe tijekom života, dakako uz uvjet da je razvoj vida tekao normalno.

U prvih 6 mjeseci života zbog nerazvijenosti mozga i nemogućnosti usklađivanja bulbomotorike (pokretanja očnih jabučica) može se pojaviti bježanje očiju, a zbog nezrelosti puta između mrežnice i vidne kore mozga dijete vidi mutnu sliku na daljinu. Novorođenče vidi jasno tek 30 cm do pola metra ispred sebe, no rastom i razvojem se do prve godine života oštrina vida se postepeno poboljšava. Djeca u pravilu imaju malo oko, dalekovidna su (oko +5,00 dsph), pa i zbog toga ne mogu stvarati jasnu sliku na blizinu. To nazivamo Plastično razdoblje razvoja vida. Period u kojem se formiraju vidne funkcije traje otprilike do 3. godine života, no u potpunosti se završava do 6. ili 7. godine.

Oštrina vida nije jedino što se uči tijekom djetinjstva. Ako je položaj očiju uredan, paralelan, na svakom oku stvara se ista slika predmeta kojeg gledamo. Obje te slike putuju do našeg mozga, tamo se obrađuju i stvara se jedna slika predmete kojeg gledamo (ta slika je trodimenzionalna). Kažemo da se mozak uči binokularnom vidu. Tijekom razvoja i rasta djeteta te gledanja i učenja u školi ili vrtiću može doći do raznih poremećaja u razvoju binokularnog vida. Najčešći simptomi koji upućuju na problem suradnje oba oka su glavobolje, mutna ili dupla slika te miješanje slova.

Kada na pregled?
Kod djece čiji roditelji nose naočale ili imaju neke druge probleme s očima (primjerice škiljavost) preporuča se pregled s navršene 3 godine života. Specijalist dječje oftalmologije može testovima ispitivanja oštrine vida i potom skijaskopijom (pregled koji obuhvaća kapanje očiju) ustanoviti većinu refrakcijskih poremećaja oka te odmah ordinirati terapiju ukoliko problem postoji.

Ambliopija ili slabovidnost - što je to?
Zbog pogrešaka refrakcije oka (loma zraka svjetlosti) slika na mrežnici nije jasna, pa se takva mutna slika prenosi do vidnog centra u mozgu. Normalan razvoj vida je onemogućen. a takva djeca imaju loš vid - kažemo da su slabovidna. Slabovidno može biti jedno oko, najčešće kada postoji razlika u veličini u odnosu na drugo oko, pa mozak bira «bolje» oko i njegovu informaciju obrađuje kao ispravnu. Drugo oko postaje zanemareno te se njegova slika svjesno blokira.
Slabovidna mogu biti i oba oka u slučaju kada je prisutna veća refrakcijska pogreška (kratkovidnost, dalekovidnost ili astigmatizam).

Odmah se ordiniraju naočale koje ispravljaju sliku i omogućuju normalan razvoj vida. Ukoliko je potrebno provodi se i okluzija – zatvaranja boljeg oka kako bi se slabovidno oko izvježbalo u gledanju.

Izuzetno je važno s terapijom početi odmah. Oštrina vida razvija se otprilike do 12. ili 13. godine života, a nakon tog razdoblja smatramo da je razvoj vida završen. Zato je u djetinjstvu neophodno potrebno omogućiti djetetu jasnu sliku kako bi se oštrina vida uredno razvila i omogućila normalna funkcija vida.

Kada posjetiti liječnika?
Odmah - ako u djeteta mlađeg od 3 godine primijetite ove simptome:
• bježanje oka prema nosu ili prema van
• krivljenje glave
• žmirkanje, škiljenje, trljanje očiju
• približavanje predmetima tijekom igre ili približavanje TV-u
• osjetljivost na svjetlo